Švedski i srpski: sličnosti i razlike
Da li ste se ikada zapitali koliko su zapravo različiti švedski i srpski jezik? Na prvi pogled, čini se kao da nemaju ništa zajedničko — jedan pripada germanskoj, drugi slovenskoj grani indoevropske porodice. Ali kada ih stavimo jedne pored drugog i počnemo da ih upoređujemo, slika postaje mnogo zanimljivija.
Bosnanski/srpski/hrvatski jezik (u daljem tekstu BSK) i švedski deo su iste, velike indoevropske jezičke porodice, ali su tokom vekova krenuli vrlo različitim putevima. BSK je fusioni jezik sa slobodnijim redom reči i bogatom morfologijom, dok je švedski analitičniji i oslanja se na čvrst redosled reči i pomoćne reči. Ove fundamentalne razlike stvaraju niz konkretnih izazova ali i poneku neočekivanu sličnost.
Više vokala nego što mislite
Jedna od prvih stvari koje upadaju u oči je vokalski sistem. Srpski ima 5 vokala, što je ujedno i najčešći broj vokala u jezicima sveta. Švedski, međutim, ima čak 9 vokala, a oni se izgovaraju na potpuno drugačijim mestima u ustima nego srpski. To znači da govornici BSK-a koji uče švedski moraju da nauče četiri potpuno nova vokalska zvuka i da promene položaj jezika i usana na načine koji im nisu prirodni.
Uz to, naglasak se u ova dva jezika ponaša različito. U srpskom, naglasak može da padne na bilo koji slog osim poslednjeg, dok u švedskom uglavnom pada na prvi slog. No, prava posebnost švedskog je ton! Švedski ima dva tona (akut i grav), koji menjaju značenje reči. Srpski, zanimljivo, ide i dalje: ima čak četiri akcenta koji su značenjski razlikovni. Na primer, reč luk sa uzlaznim akcentom znači povrće, a sa silaznim znači svod. Dakle, oba jezika koriste melodiju govora da razlikuju značenja i po tome su bliži jedni drugima nego što bi se moglo pretpostaviti.
Složenice i glagoli s dopunama
Kada je reč o tvorbi reči, srpski i švedski koriste slične mehanizme: prefikse, sufikse i smenu vokala, ali postoji jedna oblast u kojoj se švedski drastično razlikuje, a to su složenice i glagoli s dopunama.
Složenice su u švedskom izuzetno produktivne i gotovo neograničene. Značenjski od jednostavnih do dugačkih reči koje bi na srpskom zahtevale čitavu sintagmu. BSK takođe poznaje slaganje reči, ali u mnogo skromnijem obimu.
Sa druge strane, glagoli s dopunama poput känna igen (prepoznati), slå upp (potražiti) ili tycka om (voleti/sviđati se) nemaju direktan ekvivalent u BSK. Govornici srpskog često pogrešno tumače dopunu kao predlog, što dovodi do nesporazuma. Ove glagolske konstrukcije moraju se jednostavno učiti napamet, baš kao i nepravilni glagoli.
Gramatički rod i određenost: Kategorije kojih nema u srpskom
Srpski ima tri gramatička roda: muški, ženski i srednji. Švedski ima drugačiji sistem: utrum (zajednički rod, određen članom en) i neutrum (ett). Ova podela nije uvek intuitivna ni za izvornog govornika, a za nekoga čiji jezik ima tri roda, biranje između en i ett može biti prava misterija.
Još veći izazov je određenost. Srpski jezik nema članove, određenost se podrazumeva iz konteksta ili se iskazuje demonstrativnim zamenicama. Švedski ima i predloženi član (en/ett) i sufiks za određenost (-en/-et/-na na kraju reči), kao i posebnu reč za određeni član (den/det). Za nekoga ko je odrastao bez ikakvih članova, ovo je jedna od najtežih gramatičkih kategorija za savladavanje.
Srpski ima sedam, a švedski samo dva
Srpski jezik ima sedam padeža (nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, instrumental i lokativ), dok švedski ima samo dva - nominativ i genitiv. Ono što srpski izražava padežima, švedski izražava predlozima. Upravo ovde dolazi do zanimljive greške u suprotnom smeru: govornici BSK-a koji su navikli da padežni nastavak "zameni" predlog, ponekad izostavjaju predloge u švedskim rečenicama jer u njihovom jeziku predlog na tom mestu prosto ne postoji.
Tri prošla vremena umesto jednog
Srpski razlikuje svršene i nesvršene glagole (vid glagola), što je kategorija potpuno strana švedskom. S druge strane, švedski ima tri prošla glagolska vremena — perfekt, preterit i pluskvamperfekt — dok BSK nema takvu trostruku distinkciju.
Najčešća greška govornika BSK-a pri učenju švedskog je upotreba perfekta umesto preterita. Na primer, rečenica "Jag har kommit hem igår" (bukvalno: "Ja sam došao kući juče") gramatički je pogrešna u švedskom — treba da stoji "Jag kom hem igår" — ali je sasvim logična za nekoga ko dolazi iz BSK gde se perfekt može koristiti za oba značenja.
Najteža stvar u švedskom
Mnogim govornicima BSK-a, red reči u švedskom predstavlja najveći izazov. Srpski je jezik s relativno slobodnim redom reči zahvaljujući padežnom sistemu, dok je u švedskom red reči strogo određen.
U glavnoj rečenici važi pravilo V2 — glagol uvek mora biti na drugom mestu, bez obzira šta stoji ispred. Ako rečenicu počnemo prilogom ili nekim drugim delom, glagol i subjekat menjaju mesta (inverzija), što je u srpskom retko i stilski obeleženo.
Posebno teška je BIFF-pravilo (u zavisnoj rečenici negacija dolazi ispred finitnog glagola). Dok u srpskom negacija "ne" i ostali rečenični prilozi prirodno dolaze uz glagol bez obzira na tip rečenice, u švedskom njihova pozicija u zavisnoj rečenici je drugačija nego u glavnoj — što je izvor stalnih grešaka čak i kod naprednih učenika.
Red reči u švedskom i srpskom
Različiti, ali ne i nepremostivi
Srpski i švedski su, bez sumnje, veoma različiti jezici. Različit vokalski sistem, različit odnos prema padežima i prepozicijama, odsustvo određenih gramatičkih kategorija s jedne strane i prisustvo novih s druge, sve to čini učenje oba smera zahtevnim.
Ipak, oba jezika dele zajedničke korene u indoevropskoj porodici, oba koriste tonske razlike za razlikovanje značenja, i oba imaju bogatu morfologiju, samo na različitim nivoima. Poznavanje ovih sličnosti i razlika ne olakšava samo učenje, već i podučavanje: nastavnik koji je svestan ovih specifičnosti može mnogo bolje da pristupi učeniku koji govori BSK i da mu objasni zašto pravi baš te greške, ali i kako da ih prevaziđe.
Tekst je nastao na osnovu akademskog rada M. Marjanac-Tiri. Bosniska/serbiska/kroatiska språket från svenskt perspektiv. Mälardalens universitet, 2024.
Коментари
Постави коментар